Ups...Proslo je skoro mesec dana od mog poslednjeg posta.. Tako da cu prekinuti sa vetrenjacama, bar na kratko...
Nisam stigla mnogo toga, ali stigla sam tamo gde je i trebalo:)...Konacno se nalazim u gradu oko kojeg se i vrti ovo moje blogovanje...
Poslednjih mesec dana mi je bilo bas haoticno...pokusavala sam da ispratim desavanja u skoli (kako ne bih morala da razmisljam o njima dok se vrtim po Amsterdamu) i cini mi se da sam uspela:)...Takodje sam se izvidjala sa gomilom prijatelja.. Svi su se postavili tako kao da se nikada vise necu vratiti..a za neupucene: ovde cu za pocetak biti nekih 20-ak dana...i vracam se na isto toliko u Srbiju, da bih tek u februaru mahala kroz prozorcic aviona svojoj rodnoj zemlji... Al' dobro...ne zalim se, bilo mi lepo..i necu se razdvajati od njih..do februara..
I takooo...dani su se nizali velikom brzinom, a mi smo iscekivali taj dan.. Jedan od najuzbudljivijih dana u mom zvotu... Trebalo je preziveti prvi let avionom (mislila sam da cu odlepiti, sto znaci: - neslavno je proslo!)...Ali ne mogu da zaboravim osecaj dok sam pri sletanju iz aviona gledala vetrenjace, zemlju ispresecanu kanalima, ceo taj prizor...znajuci da tu polako pocinjem novi zivot...uuuuf..:)
Nastavicu kasnije...:)





